Prava istina o bijelim bengalskim tigrovima

Tigrove pruge su kao otisci prstiju, jedinstvene su pa stoga ne postoje dva tigra jednakih pruga bez obzira koliko vam se činili slični. Naime, kada bi se i uklonile tigrove pruge, njegov prepoznatljiv uzorak dlake i dalje bi bio vidljiv.

Bijeli tigrovi obično imaju tipične crne pruge i vrsta su bengalskog tigra čije je bijelo krzno također uzrokovano genetskom mutacijom u kojoj se javlja nedostatak feomelanina. Oba roditelja bijelog bengalskog tigra moraju imati taj netipičan gen kojim prenose bijelu boju na potomka. Rastu brže nego oni narančastog krzna, često su veći i prilikom rođenja i kao odrasli tigrovi, ali pate od fotofobije poput albina. Postoji i drugo specifično genetsko stanje zahvaljujući kojemu se tigar može roditi bez pruga, što je bio slučaj u Španjolskoj 2004. godine kada je rođen plavooki tigar Artico, čiji su roditelji narančasti bengalci. 

Bijeli tigrovi se rijetko rađaju u prirodi a češće u kontroliranim uvjetima zooloških vrtova. Ovdje dolazimo do nekoliko tužnih istina koje će vas potaknuti da promislite koliko vam se zapravo sviđa razmnožavanje ovih lijepih divljih mačaka:

kako je za njihov nastanak potrebna rijetka genetska specifičnost, parovi koji stvaraju potomke najčešće su bliski rod poput braće, sestara, bratića i sestrični. Ova činjenica se nažalost proteže i na sve ostale tigrove u zatočeništvu (uključujući i zoološke vrtove), a kao što znamo, razmnožavanje jedinki u srodstvu najčešće rezultira "oštećenim" potomcima. Tako između ostalog imaju deformirane kralježnice, oštećene organe, imunološke nedostatke i druge slabosti.

Bez obzira na činjenicu da bijelo krzno otežava kamufliranje a samim time i preživljavanje u divljini, umjesto da se divimo tom neobičnom krznu trebali bismo se zapitati zašto ih se uporno drži u zatočeništvu.